Kobasicom u EU – naše iskustvo

XII. MEĐUNARODNI SAJAM KOBASICA “S KOBASICOM U EU 2026.”

Sveti Petar u Šumi, 21.-22.03.2026.

Na ovoj manifestaciji, začudo, još nismo bile, a bilo je toliko dobro da zaslužuje biti naša prva objava.

Ulaz smo platile 5 eura po osobi i krenule. Broj degustacija – neograničen!

Kao, dogovorile smo se da Eda, rođena istrijanka, ocjenjuje proizvode sa ovih prostora, a ja, rođena slavonka, proizvode iz slavonije.

Možeš misliti – palo u vodu nakon prva dva štanda… 😀

Degustirale smo zajednički većinu proizvoda i ovo su naši dojmovi i favoriti:

Krenule smo, naravno, sa aperitivom.

Ovo je nešto što do sada nismo probale, a radi se o likeru od malvazije imena “Fioca”. Ako volite malvaziju, garantiramo da ćete biti oduševljeni. 😉

Kao što se na slici vidi, ova slanina je odnijela pobjedu među onima koje smo probale – taman slana, nije pretvrda, nije previše mesnata, ali ni premasna, taman u svakom pogledu.

Ovo je ujedno i pobjednik ovogodišnjeg sajma, a nama je pobjedu odnijela njihova kobasica sa tartufima koju smo kupili i za doma.

E ovo, ljudi, ovo je nešto ludo dobro! 😀

Kuhani pršut koji smo također kupile za doma, ja osobno bolji nikad nisam jela.

Opisao nam je ljubazni gospodin kako se priprema – sve smo zaboravile, osim činjenice da je apsolutno vrhunski!

Naš favorit kada je klasična istarska suha kobasica u pitanju.

Odlično izbalansirani okusi, lijepi komadići mesa, nije presuha – točno ono što tražite od izvrsne, autentične istarske kobasice.

E tu je moja ipak bila zadnja!

Kao što vidite, na slici je kulen – iliti ga “kulin”, kako nas je simpatični gospodin na slici zamolio da imenujemo njegov proizvod.

A njegov je kulin, vjerujte mi na riječ, nešto božanstveno.

Kako jesti kobasice bez sira?

Prva asocijacija nakon zalogaja ovog 24 mjeseca odležanog parmigiana reggiana: raj za okusne pupoljke!

Ništa od dobre hrane bez gutljaja dobrog vina.

Moj izbor je uvijek malvazija (ne zamaram se pravilima što ide uz koje jelo), a ova dubrovačka malvazija je zaista nešto jedinstveno. I neopisivo, jer nisam sommelier, morati ćete mi vjerovati na riječ. 🙂

Kad smo kod vina – Eda ne pije vino! Ali idemo skupa na sve manifestacije gdje se vino nudi (Vinistra, festival Teranina, gastro manifestacije diljem istre koje u cijenu obroka uključuju domaće vino), a ja profitiram… 🙂

I na kraju – desert. Kakav je ovo povratak u djetinjstvo bio!

Salenjake je pravila moja baka, a priprema trajala od jutra do kasnog popodneva. Nikakvo pecivo se nikada nije moglo usporediti sa tim okusom.

Iako su ovi salenjaci bili hladni i nedostajala im je ona prhkost koju imaju kada su svježi (opravdano, ipak su pravljeni dan prije festivala), hvala Obrtu Vrhovac na vraćanju divnih uspomena.

Svi ovi proizvođači imaju dostavu i štogod odabrali, sigurno nećete pogriješiti, a mi jedva čekamo iduću godinu da ponovimo ovo iskustvo!